Petronijevićev prikaz Nietzscheove (i) moralne filozofije svojevrsna je camera obscura: ono što je "dobro" kudi i izmiče njegovom dubljem poimanju i razumijevanju, a ono što je "loše" hvali, prenaglašava i prilagodava slijedu vlastitih moralnih misli. Bez obzira što ova etička progovaranja nisu filozofski (naj) relevantn~ja ni za Nietzschea, ni za Petronijevića, smatrali smo uputnim oslušnuti ih. Prvog, u jednoj kratkoj, nedovoljnoj i usputnoj slici, a drugog, u njegovom ambivalentnom i "kritičkom" nastojanju (ponekad jasno i ingeniozno, ponekad simplicifirajuće i nedovoljno) da ga, osvit vlastite etičke refleksije, razumije i predstavi, u ono vrijeme malobrojnoj
filozofskoj publici.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
