U ovom radu je izloženo istraživanje elemenata satire u dva odabrana romana Heinricha Manna: „Professor Unrat“ i „Der Untertan“. S tim ciljem na početku rada je definiran pojam satire kao sredstva za prikazivanje raznih
negativnih pojava kako u ljudskom životu tako i u društvu, a zatim je na primjeru oba romana predstavljena upotreba satire u navedenim djelima. Na osnovu tako prikupljenih primjera dolazimo do zaključka da je funkcija satire
kod Heinricha Manna prije svega kritiziranje ponašanja glavnih likova, a time i kritiziranje društvenog poretka koji podržava i podstiče na takav vid ponašanja.To se posebno odnosi na tiraniju, s jedne strane, i slijepu poslušnost i veličanje insitucija moći, s druge strane. Ove elemente nalazimo kod glavnh protagonista u oba odabrana romana, ali s različitim ishodom. Dok nastavnik tiranin (koji je na početku romana prikazan kao vjerni podanik) na kraju romana biva ponižen i gubi svoju moć, jer se usudio napustiti predodređene puteve društvenog poretka,glavni protagonist drugog romana i tipični primjer odanog podanika, Diedrich Heßling se na kraju nalazi na vrhuncu moći i prikazan je kao neuništivi đavo i predstavnik novih „vrijednosti“: tiranije, egoizma, slijepog podređivanja apsolutizmu, intrigiranja i oportunizma.Oba djela na sličan način satirično predstavljaju i indirektno kritiziraju ove pojave u društvu, ali pri tom ne nudeći rješenje ili nadu u mogućnost promjene.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.