Savremni cilj odgoja nastoji da kod učenika izradi demokratski nekonformističku i stvaralački usmjerenu mladu ličnost s vlastitim svjetonadzorom koji ima sve pretpostavke da zadovolji svoje osnovne potrebe u interakcijskim i komunikacijskim vezama. U nastavnom procesu optimalna pedagoška komunikacija je takva da nastavnik stvara najbolje uvjete za razvo jmotivacije koja će podsticati učenika da maksimalno razvije svoje potencijale. Objektivni i subjektivni faktori mogu da dovedu do problema u komunikaciji sa učenicima, koja može biti vrlo teška, pogotovo
ako se radi o heterogenoj skupini učenika podložnih stereotipima i predrasudama. Učenici u svakodnevnom životu nailaze na razne situacije koje su za njih ponekad neprijatne, izazivaju strah ili agresiju. U takvim situacijama najčešće odgovaraju agresivno, odbrambeno ili asertivno. Kod agresivnih odgovora često se javlja osjećaj krivice, a kod defanzivnih osjećaj straha. Oba osjećanja su neprijatna. Samo asertivno ponašanje i asertivni govor dovodi do zadovoljstva. Asertivni govor kida vezu između draži koje izazivaju strah i samog straha. Asertivnost ne zavisi od ponašanja druge strane, koje može biti u obliku držanja lekcija ili kritike, ali je svakako osobina koja se uči.
Imajući u vidu da je komuniciranje sastavni dio života, mnogi ljudi smatraju da je komunikacija razumljiva sama po sebi. Nažalost, vještine komuniciranja i asertivne sposobnosti se mogu imoraju sistemski učiti. Od nastavnika se očekuje da posjeduje širok repertoar komunikacijskih vještina koje će učenike osposobiti da asertivno pristupaju problemu i nenasilno riješe konfliktnu situaciju. Ponašanja, vrijednosti i stavovi nastavnika imaju velik utjecaj na učenike. Poštovanje, iskrenost i osjećaj dostojanstva važan su izvor snage za učenike, naročito ako su suočena s
negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom okruženju ili pohađaju zahtjevnu školu. U ovom radu prikupljena su bogata iskustva prosvjetnih radnika koji u pedagoškim interevencijama primjenjuju princip nenasilne komunikacije. Prikazani su primjeri transformacije konflikta u konstruktivan dijalog ili raspravu. Princip nenasilne komunikacije je u ovom radu poentiran kao specifičan način ophođenja sa drugima, u kome se olakšava i pojednostavljuje tok komunikacije, razmjena informacija i mirovno rješenje konflikta.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
