Suvremena društva i vlast u njima stalno tragaju za najadekvatnijim
modelom kulturne politike koji bi omogućio razvoj kulturnih potreba i
navika, te učinio kulturu dostupnom svim građanima. Kulturna politika nalazi
se pred dilemom: treba li sektor kulture i umjetnosti prepustiti dominantnom
upravljanju države i njezinih organa ili kulturu treba učiniti nezavisnom od
svakog uticaja i djelovanja države. Modeli kulturne politike suštinski se
razlikuju po tome da li se država fokusira, s jedne strane, na javni interes, tj.
na zadovoljavanje i razvoj kulturnih potreba i interesa građana u skladu sa
vrijednostima i ciljevima koji su javno prihvaćeni, odnosno, na rješavanje
problema u kulturi pomoću instrumenata kulturne politike, ili, država, s
druge strane, treba posve prepustiti kulturu tržišnoj regulaciji.Nužno je pri
formuliranju modela kulturne politike pronaći mjeru kojom će se omogućiti
djelovanje države u zaštiti javnog interesa (uz očuvanje autonomije
kulture), ali i izlazak, jednim dijelom, kulture na tržište (kulturni turizam,
kulturne i kreativne industrije), uz konstantan oprez s obzirom na opasnosti
komercijalizacije.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
