Sufiksalna tvorba riječi karakterizira turski jezik, a primarni cilj ovoga rada jeste
analizirati deverbalne sufikse koji se upotrebljavaju u djelu Atebetü’l-Hakayık, koje je napisano karahanidskim turskim jezikom. S obzirom na to da karahanidski turski jezik predstavlja sponu između perioda staroturskoga i srednjoturskoga jezika, jedna ovakva analiza trebala bi ukazati na činjenicu koji su se deverbalni sufiksi upotrebljavali i u staroturskome i u srednjoturskome periodu razvoja turskoga jezika. Isto tako, analiza bi trebala pokazati koji su se deverbalni sufiksi zadržali u upotrebi i u savremenome turskom jeziku. Zapravo, trebala bi odgovoriti na pitanje da li su određeni deverbalni sufiksi zadržali istu funkciju i značenje i u savremenome turskom jeziku.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
