Edhem Mulabdić nesumnjivo je bio jedan od najvaţnijih intelektualaca svoga vremena i avangardna ličnost bošnjačke društvene i kulturne scene na razmeđu vaţnih epoha bosanskohercegovačke povijesti pred kraj XIX stoljeća.
U okolnostima tranzicijskog razdoblja bošnjačke kulture, odnosno tzv. preporodne književnosti, i traganja za putevima (samo)spoznaje te afirmacije nacionalnog kulturnog identiteta – Mulabdić je bio prinuđen za ishodištima svoga knjiţevnog stvaranja posegnuti u usmenu tradiciju naroda kojem je pripadao, ali se, istovremeno, postepeno prilagođavao knjiţevnim modelima i poetikama zapadnoevropskog kulturnog miljea i provenijencije. Kao pripovjedač i kao prvi bošnjački romansijer on je svojim djelom na produktivan način premostio jaz između izraţajnosti i duha dviju epoha (starog vremena osmanlijske vlasti i nadolazeće epohe uključenja u zapadnocivilizacijski model organizacijeţivota): oslanjajući se, i u motivskom i u stilskom pogledu, na tradicionalne modele naracije iz usmene književnosti (baladeskni i epski), on je tragao za novim tehnikama i modelima pripovjedačke umjetnosti, otvarajući prostor izražajnosti moderne bošnjačke proze.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
