Ritam življenja, brzina kojom dijete postaje školarac, vrijeme puzanja, trčanja i igrarija prolazi tako brzo da često ne ispratimo sam tok i faze rasta djeteta. Kada konstatiramo da je naše dijete izraslo iz lanjske garderobe i uočimo nepravilno držanje tijela, savijena leđa, povijena ramena, ravna stopala, ponekad bude kasno da se korigira određeno odstupanje od pravilnog rasta i razvoja, a ponekad ima trajne posljedice na zdravlje djeteta. O posljedicama loših navika moralo bi se svakodnevno razgovarati sa roditeljima i sa djecom, u okviru „Škole za roditelje” ili na časovima odjeljenjske zajednice ili na časovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Učenike treba upoznati sa posljedicama loših navika, a saradnju roditelja, pedagoga i zdravstvenih radnika podići na viši nivo, tim prije što samo pravovremeno uočavanje problema i uključivanje u program korektivnog rada omogućava zdrav i plodonosan život. Svako neprihvatanje uočenog problema u procesu rasta i odlaganje početka korektivnog rada samo otežava kasnije rad i umanjuje moguće dobre rezultate. Dugotrajno ležanje, slaba ili nikakva tjelesna aktivnost,hipokinezija,za posljedicu i imaju loš mišićni tonus,slabu pokretljivost zglobova i elastičnost ligamenata. Djeca mlađa od sedam godina se premalo kreću, a do 15-te godine su već stvorene statičke navike.Čest uzročnik raznih deformiteta na koje možemo utjecati su loše navike. U svojoj osnovi, loše navike rezultiraju lošim držanjem tijela: narušenom statikom, asimetričnim držanjem, nepravilnim hodom kao i ukupno lošom motorikom i koordinacijom tijela. Loše navike se primjećuju svakodnevno u školi, kući, na ulici i poslu. Nepravilno sjedenje,
stajanje, nošenje tereta-školske torbe, hodanje, ležanje, neprilagođena obuća i kosa preko očiju samo su neke sitnice koje odlučuju o (ne) pravilnom držanju tjela. Svake godine u septembru roditelji su zabrinuti zbog preteških dječijih školskih torbi. Pogotovo se to odnosi na djecu mlađeg školskog uzrasta. Njihov strah nije neopravdan jer su istraživanja pokazala da školske torbe teže i više od 6 kilograma, dok istovremeno stručnjaci upozoravaju da njihova težina ne smije da premašuje 10-15% tjelesne težine djeteta, te da najmlađi školski uzrast ne smije nositi
torbu težu od 3 kilograma. Zbog teške torbe, a naročito ako je nosi na jednom ramenu, dolazi do asimetrije i krivljenja kičme te razvoja deformiteta jer, između ostalog, mišići kičmenog stuba nisu još ojačali i ne mogu podnijeti toliki teret. Zbog ne naviknutosti na novi, intenzivniji svakodnevni ritam djeca se veoma brzo umaraju, dolazi do lošeg držanja tijela pri hodanju,stajanju i sjedenju, posebno u školskim klupama. Pri kupovini školske torbe treba obratiti pažnju na sljedeće: da bude lagana; anatomski oblikovana -čvrst leđni dio, postavljene naramenice,
da ima ručku za podizanje, da ne bude iznad nivoa ramena i ispod nivoa struka te da ima ravnomjerno raspoređenu težinu. Također, djeci treba ukazati na to da trčanje sa teškom torbom može štetiti zdravlju.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
