Ovaj rad daje pregled dozvoljenih i nedozvoljenih parova suglasnika na početku engleskih i bosanskih/hrvatskih/srpskih slogova (u ‘onsetu’), poklanjajući posebnu pažnju parovima koji su dozvoljeni u jednom, a nisu u drugom jeziku. Pored toga se pokušava objasniti zašto je broj dozvoljenih parova značajno veći u b/h/s jeziku nego u engleskom jeziku, kao i pokazati kako se uz pomoć‘fonologije zavisnih odnosa’ (van der Hulst 2011, Ritter 2006 i Charette 2003) mogu objasniti neki parovi koji, na izgled,odstupaju od ‘principa sonornosti’ (Clemens 1992). Završni dio rada pokazuje da je potrebno nekoliko dodatnih pretpostavki da bi se ovom teorijom mogle objasniti riječi iz
b/h/s jezika koje sadrže slogotvorno /r/.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
