Uz učitelja, udžbenik je još uvijek najdostupniji izvor znanja u školi. Naglim razvojem
informacijskih tehnologija, prvo računara, a zatim i interneta (web stranice, e-pošta), omogućena je znatno brža protočnost informacija što je najavilo velike promjene i u školskom učenju. Međutim, dokle god je škola organizirana na tradicionalan način, bit će potrebni udžbenici, ma kako oni doista izgledali. Udžbenikće, dakle, postojati kao izvor informacija namijenjen učenju,zajedno s računrima i drugim proizvodima informacijske i obrazovne tehnologije. Nastavni proces obilježava supostojanje raznovrsnih koncepcija nastave i pluralizam metodičkih pristupa, koji čine koncepciju nastave pojedinog predmeta u našem slučaju predmeta Moje okoline, Prirode i
Društva, a u skladu s tim i brojnost udžbenika za isti predmet. Ono što je zajedničko autorima udžbenika te svima onima koji su profesionalno uključeni u školstvo isticanje je važnosti aktivne uloge učenika u procesu učenja, potrebe razvijanja kritičkog i stvaralačkog mišljenja te učeničkih stvaralačkih mogućnosti, zatim traženje načina da se škola u što većoj mjeri usmjeri prema učeniku. Napori autora i autorskih timova koji izrađuju udžbenike, te izdavačkih kuća usmjereni su prema stvaranju što kvalitetnijih udžbenika, koji će odgovarati potrebama korisnika i biti usklađeni sa suvremenim koncepcijama nastave. S druge strane, ne postoje objektivni pokazatelji kvalitete udžbenika te se kao znanstvena zadaća koju tek treba ostvariti postavlja stvaranje mjerila za vrednovanje udžbenika pojedinih predmeta. Pojedini nastavnici rado preuzimaju gotova rješenja koja im donosi udžbenik (i uz njih određeni priručnik) te nekritički ostvaruju sa svojim učenicima sve ono što autor udžbenika nudi. Današnji učenici žele biti aktivni učesnici u nastavi, a to mogu ostvariti ako im se omogući učenje otkrivanjem, istraživanjem, igrom i radom. Stvaranje ambijenta za učenje u kome učenikima participativnu ulogu i kroz vlastite misaone aktivnosti izgrađuje svoja znanja istovremeno je ideal kome se teži ali i kriterijum za evaluaciju nastavnog 211
procesa. Kao obavezan izvor znanja u nastavi i školskom učenju, udžbenik predstavlja
temeljnu tačku susreta između profesionalne kompetencije nastavnika i učenikovih očekivanja te povlašteni kanal putem kojeg se ostvaruje nastavna komunikacija. Udžbenik je najjednostavnije odrediti kaoknjigu u kojoj je na posebna način prema pedagoškim, psihološkim, didaktičkim i metodičkim načelima prerađena pojedina tema ili nastavna jedinica prilagođena učenju novih pojmova svih subjekata u obrazovanju. Savremeni udžbenik bi trebao voditi učenike do otkrivanja novih spoznaja i prestati biti samo knjiga za učenje a postatiknjiga koja uči učiti. Vrijednosti udžbenika iz Moje okoline (Prirode i Društva) nisu garancija za ostvarivanje postavljenih ciljeva i zadataka nastave. Udžbenik u nastavi mora da gubi funkciju jednog izvora znanja, bez obzira
nanjegov kvalitet i vrijednost. Kao obavezan izvor znanja u nastavi i školskom učenju,
udžbenik predstavlja temeljnu tačku susreta između profesionalne kompetencije nastavnika i učenikovih očekivanja te povlašteni kanal putem kojeg se ostvaruje nastavna komunikacija.Demokratska škola može ga iskoristiti kao dragocijeno sredstvo u službi fleksibilne organizacije procesa učenja i poučavanja, naravno integriranog i obogaćenog s drugim tekstovima i publikacijama(dječjeenciklopedije,časopisi,priručnici, atlasi, rječnici i sl.) te s alternativnim sredstvima i proizvodima informacijske i obrazovne tehnologije.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
