Rad govori o motivu žene i načinima njegovog realiziranja u Andrićevim pripovijetkama objašnjavajući sve kroz konkretne primjere. To je i jedan od najčešćih i najvažnijih motiva u njegovom ukupnom stvaralaštvu. Svjedoče tomu i naslovi priča u kojima je sadržan ženski lik, ali i njihova ukupna brojnost. Realizira se u više različitih oblika i načina između kojih je ipak moguće uspostaviti zajedničke karakteristike. To je ujedno i Andrićeva opsesivna tema. Žena je za njega sudbinsko i kontinuirajuće iskušenje. Uz nju se uvijek tijesno vezuje motiv tijela i ljepote koja je predstavljena ujedno i kao najveća nagrada i kazna, što je prevashodno i određuje. Prenosi ga iz svoje lirske faze i transponira ga u svoj njegovoj kompleksnosti i u svoju prozu. Koliko god bilo tipova žena kod Andrića i kako god da su oni ostvareni u pričama, svima im je zajednička krajnja tragika, trpnja, samoća, nesreća i utišanost, lišenost ljubavi i muškog razumijevanja čime se markira njena ukupna i konačna tragičnost. Ona je, dakle, objekt i žrtva.Čak i onda kada pokuša da se usprotivi i djeluje, preuzimajući stvari u svoje ruke (postajući „subjekt“), krajnji ishod neće biti značajno sretniji i bolji. Žena je kod Andrića i katalizator svim događajima,čak i kad je samo vizija i priviđenje. Ona je gotovo uvijek tu i u svemu, u svim događanjima i stvarima oko njih.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
