Tema ovog rada su međuljudski odnosi među likovima u romanu „Verstörung“ Thomasa Bernharda. Rad se bavi različitim oblicima otuđenja čovjeka, a otuđenje je prisutno kod gotovo svih likova u pomenutom romanu, i stoga se može uzeti kao primjer otuđenja čovjeka u modernom društvu uopće. Otuđenost likova u romanu „Verstörung“ očituje se kroz njihovu nesposobnost da izgrade i održe bliske i dugotrajne međuljudske odnose. Odnosi među protagonistima u romanu najčešće su zasnovani ma materijalnoj osnovi, na interesu za nasljedstvo i novac.
Kao uzrok otuđenja među članovima porodice pokazuje se konflikt među generacijama, najčešće konflikt između oca i sina, ili nesposobnost majke da vlastitu djecu prihvati kao svoju. Nasuprot tome, majka svoju djecu doživljava kao strana tijela. Otuđenost je prisutna i među supružicima, koje ne veže ljubav, nego pohlepa za novcem. Većina likova živi potpuno izolirano, u vlastitom svijetu, koji, zapravo, predstavlja vlastitu tamnicu. To su ljudi koji si nemaju što reći,
i stoga su osuđeni na šutnju i uzajamno nerazumijevanje. No, otuđenost među pojedinim članovima porodice prenosi se na cjelokupno moderno društvo, u kojem ljudi nisu idividue koje posjeduju osjećanja, oni su samo strojevi.Čovjek se reducira na brojku, on postaje proizvod, i čini se da je njegovo postojanje u tolikoj mjeri usmjereno na konzumiranje da su se kod modernog čovjeka razvila samo dva instinkta - instinkt kupovanja i instinkt trošenja.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
