Integracija tehnologije u obrazovanje nije novi fenomen; ona se razvijala tokom decenija, odražavajući napredak kako u tehnološkim mogućnostima, tako i u pedagoškom razumijevanju. Cilj ovog rada je pružiti sveobuhvatnu analizu uloge tehnologije u obrazovanju, ispitati teorijske osnove koje usmjeravaju integraciju digitalnih alata, analizirati njihove koristi i nedostatke, te istaknuti praktične primjene kroz studije slučaja. Na kraju, u radu je raspravljeno o budućim trendovima i njihovom potencijalu da preoblikuju obrazovanje u narednim decenijama. Od teorijskih osnova primjene tehnologije u nastavi objašnjenjena je teorija konstruktivizma, teorija kognitivnog opterećenja i SAMR model integracije tehnologije.
Analizirane su ključne prednosti upotrebe tehnologije u obrzovanju, kao što je
individualizacija i personalizacija u učenju, povećana angažiranost učenika i veće mogućnosti inkluzije. Analizirani su neki od najvećih izazova, kao što je nejednak pristup tehnologiji i neobrazovanost nastavnika za stručnu primjenu tehnologije u nastavi. Objašnjene su i najčešće korišteni obrazovni softveri, ali i novi trendovi sa posebnim naglaskom na upotrebu umjetne inteligencije i igara u nastavi. Na kraju rada date su preporuke za nastavnike i nosioce javnih politika u svrhu unapređenja
korištenja tehnologije u nastavi.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
