Cilj tjelesnog i zdravstvenog odgoja djece predškolske dobi jeste da u sistemu cjelokupnog odgoja doprinosi cjelovitom razvoju ličnosti, prije svega razvoju funkcionalnih i motoričkih sposobnosti i antropometrijskih karakteristika. Djetinjstvo je idealno doba za očuvanje i unapređenje zdravlja, ali i idealno doba da se to zdravlje
naruši djelovanjem mnogobrojnih negativnih faktora savremenosti.U životima djece sve više dominira sjedenje i ležanje. Dinamičnih igara u slobodnom vremenu i prirodnih oblika kretanja sve je manje,kvalitetnu planski programiranu nastavu u predškolskim ustanovama rijetko susrećemo, što ima za posljedicu gubljenje motoričkih i
funkcionalnih sposobnosti, opuštanje muskulature (atrofja mišićnog sistema), u kostima se mijenja vrijednost mineralnog matriksa, u krvnim žilama se smanjuje protok krvi (vaskularizacija), pogoršava se transport kiseonika (kao goriva ili sredstva za stvaranje energije za kretanje), smanjuje se mišićna masa i povećava količina masnog tkiva.
Ravnoteža je narušena jer, s jedne strane, savremeni način života, nauka i tehnika olakšali su život, učinili ga udobnijim, a sa druge strane, ta ista tehnika usmjerena je protiv čovjeka, nada sve protiv djece koja uz nju odrastaju. U ovom najkritičnijem uzrasnom periodu kada su kineziološki sadržaji najpotrebniji i najefkasniji za tjelesni i
umni razvoj, djeca ih najmanje imaju. Ne možemo očekivati od male djece da shvate važnost i potrebu za programiranim vježbanjem i tjelesnim aktivnostima, kad im odrasli nameću svoje važnosti i prioritete koji su u suprotnosti sa stvarnim potrebama djece. Djeca ne moraju znati šta je kifoza, lordoza, skolioza, ravno stopalo, itd, ali možemo očekivati da će djeca rado prihvatiti kreativno uklopljene vježbe koje sprečavaju i ispravljaju te deformitete, pogotovo ako se te forme pokreta rade stručno i sa ciljem uz dječiju muziku Nivo tjelesne aktivnosti djece zavisi od individualnih utjecaja, utjecaja predškolske ustanove, škole, kao i od utjecaja roditelja i okoline. U tom smislu, nije rijedak slučaj da roditelji, kako bi kupili svoje slobodno vrijeme, i sami šalju djecu na aktivnosti „ispred ekrana“ i na taj način smanjuju vrijeme koje djeca provode u kretanju ili igri, a čime se doprinosi povećanju tjelesne mase ili povećanju broja djece sa deformitetima. Kad tome dodamo sadržaje koje pružaju predškolske ustanove ne možemo biti sigurni da djeca adekvatno i trajno stiču navike tjelesnog vježbanja koje su osnova zdravog života.Tendencija rasta broja djece sa prekomjernom tjelesnom težinom ili deformitetima, kako u svijetu, tako i kod nas, stavlja imperativ pred predškolske i školske ustanove, odnosno odgajatelje i učitelje da sistemski, planski, trajno i svrsishodno djeluju na djecu.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.