turskome jeziku prošireni glagolski adverbijali uzročnoga značenja mogu se iskazivati
različitim sintaksičkim konstrukcijama. Jedna od takvih sintaksičkih konstrukcija sastoji se od padežnoga nastavka za ablativ i leksičkoga jezgra, odnosno imenske dopune na koju se dodaje ablativni sufiks.takvim adverbijalnim skupinama uzročnoga značenja leksičko jezgročini imenska skupina koja u procesu nominalizacije nastaje preoblikom ishodišne rečenice i u kojoj funkciju upravnogačlana preuzima glagolska imenica na-DIk / -(y)AcAk. Primarni cilj ovoga rada jeste analizirati gramatičke i značenjske osobitosti proširenih glagolskih adverbijala uzročnoga značenja koji se izvode dodavanjem padežnoga sufiksa za ablativ na imenske skupine koje u procesu nominalizacije nastaju preoblikom glagolskih ishodišnih rečenica.naliza se zasniva na konkretnim (kon)tekstualnim primjerima iz romanâ Kemala Tahira pod naslovom EsirŞehrinİnsanları, EsirŞehrin Mahpusu i Yolyrımı. radu se analiziraju i značenjski bliske sintaksičke konstrukcije u bosanskome jeziku. Na taj se način pokušava ukazati na razlike i sličnosti između sintaksičkih konstrukcija kojima se izražava značenje uzroka u turskome i bosanskome jeziku.Svi pojmovi koji se navode u radu, a koji imaju rodni značaj i rodno obilježje, obuhvataju na jednak način i ženski i muški rod bez obzira na to da li se navode u ženskome ili muškome rodu.utori rada potpisuju sve prijevode koji se navode u analizi primjera.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
