Cilj ovog kratkog prikaza je ponuditi presjek promjena koje su se desile u protekle četiri decenije, a koje su odredile bitno drugačiji pristup osobama posebnih potreba. Promjene se, naravno, nisu desile naglo, a o stvarnim učincima se još uvijek ne može govoriti budući da proces nije okončan. Nova znanstvena saznanja, te određene konsekvence koja su ona imala na izrastanje nove paradigme, moguće je promatrati u rasponu od medicinskog do socijalnog modela. Dok je prvi nudio odvojene škole, etiketiranja, stigmatizaciju i marginaliziranje, socijalni model je otvorio široku polemiku o ulozi pojedinaca i društva u cjelini, te njihovoj odgovornosti da se nehumani karakter odnosa spram osoba posebnih potreba promijeni. Premda inkluzija u obrazovanju u mnogim svojim postavkama nastoji realizirati vrlo složene i prečesto nerealne zadaće, o inkluziji kao pokušaju da se humanizira škola i društvo, svakako vrijedi razmisliti.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.