Ljudska prava pripadaju ljudima jednostavno zato što su ljudska bića. Ona se ne mogu kupiti, zaraditi ili naslijediti - ona su neotuđiva - niko nema pravo druge lišiti prava, iz bilo kojeg razloga. Standardi ljudskih prava određuju šta vlade moraju napraviti za svoje građane i ono šta ne smiju učiniti svojim građanima. Kada kažemo da svaka osoba ima ljudska prava, time kažemo i da svaka osoba ima odgovornost da poštuje prava drugih. Ljudi imaju ljudska prava čak i kada ih zakoni njihove zemlje ne priznaju ili ne štite. Zato ih možemo podijeliti u više grupa: lična prava, politička i civilna prava, ekonomska, socijalna i kulturna prava, prava treće generacije.Dijele se i nalična i kolektivna.
Svrstavaju ih u: prava prve generacije, prava druge generacije i prava treće generacije. Ona se šire, jer rastu standardi u svijetu. Katalog ljudskih prava raste i povećava se onako kako se standardiziraju nova prava. Tako se šire horizonti prava, slobode i demokratije.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
