Nasilje nad djecom nije nova pojava. S tim u vezi, oblici u kojima se javlja, kao i metodi koji ga omogućavaju poprimili su zapanjujuće razmjere širom svijeta. Ekonomski razvoj, razvoj turizma i novih informativnih tehnologija, ali i siromaštvo, oružani sukobi i kriza vrijednosti, predstavljaju okvir za porast svih oblika nasilja. Pa ipak, blagovremeni društveni odgovor na nasilje, posebice ono koje se provodi nad djecom, u velikoj mjeri može da ublaži njegove posljedice i omogući njegovu prevenciju. Svako dijete ima pravo na zaštitu od svakog oblika nasilja. Države su danas odlučne u namjeri da u okviru svojih jurisdikcija i u saradnji sa drugim državama preduzmu pravne i druge mjere s ciljem da se spriječi nasilje nad djecom, kazne učinioci i omogući kvalitetna rehabilitacija i reintegracija djece žrtava nasilja. U tom smislu, njih čak 192 potpisale su i ratificirale Konvenciju o pravima djeteta, koja predstavlja najviši autoritet u oblasti međunarodnog prava djeteta i pravni osnov za donošenje nacionalnih zakona koji jamče ostvarivanje temeljnih prava djeteta i njihovu zaštitu od nasilja. Ovaj rad predstavlja prilog raspravi o nasilju nad djecom uz isticanje bitnosti i pravnog značaja Konvencije o pravima djeteta, te uticaja koji je ista izvršila na promoviranje ideje o značaju prava djeteta i razvoj politike i sistema pravnih mjera država ugovornica, čiji je osnovni cilj sprečavanje svih oblika nasilja nad djecom.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.