Kooperativno učenje samo je jedan od mogućih puteva kojima se može krenuti u budućnost školstva. Pokazuje iznimne prednosti i vrlo malo nedostataka, što je znanastveno potvrđeno brojnim istraživanjima. Velika raznolikost, mogućnost primjene i brojnost kooperativnih metoda predstavlja najveće bogatstvo ovakvog načina učenja.Cilj ovog istraživanja je bio ispitati stavove nastavnika i učenika o primjeni kooperativnog učenja u nastavi prirode i društva, te ispitati postoji li statistički značajna razlika u procjeni aktivnosti u dva različita nastavna pristupa kod djece mlađe školske dobi, te koji pristup i u kojoj mjeri doprinosi porastu socio-emocionalnih kompetencija učenika.U istraživanju je obuhvaćeno 40 nastavnika iz dvije osnovne škole, i to: 20 nastavnika iz OŠ „Musa ĆazimĆatić“ i 20 nastavnika iz OŠ “Skender Kulenović“ iz Zenice. Uzorak učenika sačinjavalo je 40 učenika petog razreda devetogodišnjeg školovanja iz OŠ „MusaĆazim Ćatić“, područne škole u Blatuši.Rezultati istraživanja su pokazali kako nastavnici i učenici imaju pozitivne stavove o primjeni kooperativnog učenja u nastavi prirode i društva, te kako učenici pokazuju veću angažiranost i razvijenost socioemocionalnih kompetencija na časovima sa kooperativnim pristupom u odnosu na klasični pristup.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.