Ovaj rad fokusiran je na pitanje izvora za izučavanje kulturne baštine koja je sve više predmet interesovanja ne samo u akademskim krugovima nego i u široj javnosti općenito. Iako je sa nama više od jednog stoljeća, pojam „kulturne baštine“, dakle, još od osnivanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1887.godine, i dalje nema na odgovarajući način definiranu svoju poziciju u nastavnim programima visokoškolskih ustanova u BiH.Čak ni potrebe utilitarne prirode, kao što je kulturni turizam, nisu spriječile nakane da se neke od institucija sa višedecenijskom historijom zatvore (u godini 2012). Otuda je prirodna nužnost da se reafirmira uloga „kulturne baštine“ u cilju kontinuiranog održanja civiliziranog društva, ne samo u akademskim krugovima nego i u javnosti generalno.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
