Poetskom stvaralaštvu Bisere Alikadić, jednom od najbitnijih
u kontekstu bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti, ali
i šire, pristupila sam kao graničnom fenomenu, pokazujući da
se sa njom u kontekstu pomenutih literarnih cjelina događaju
bitne poetičke promjene. Ulazak ove pjesnikinje i romansijerke u
književnost dekonstruirala sam kao graničnu figuru u onom smislu
u kojem Homi K. Bhabha definira granicu, dakle, kao˝mjesto od
kojeg nešto započinje svoje prisustvovanje“, odnosno kao ˝iskaznu
granicu disonantnih i disidentskih historija i glasova“. U njenoj
poeziji namijenjenoj odraslim prepoznala sam ustanovljenje ženskog
stajališta i davanje govora onome što je kultura većdugo ostavila
nijemim, ženskom senzusu, ženskoj žudnji i ženskoj seksualnosti. Iz
navedenog je proizašao i zaključak da imaginiranje ženskog subjekta
u ovoj poeziji nije u skladu sa važećom (re)produkcijom rodnih
odnosa i uloga i da dolazi do procesa njihovog redefiniranja, kao
i redefiniranja pojmova žensko i ženstveno, što mi je omogućilo da
ovu poeziju kontekstualiziram u prvi biološki model ženskog pisma,
prema podjeli Elaine Showalter.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
