Djelo Mahmuda Kašgarija pod naslovom „Dîvânü Lügâti’t-Türk“ vrlo je važno za proučavanje turkijskih jezika iz dijahronijske perspektive, prvenstveno zato što predstavlja jedno od prvih enciklopedijskih filoloških djela u historiji pismenosti turkijskih naroda. U ovome enciklopedijskome filološkom djelu objedinjuju se sve osobitosti turkijskih jezika u 11. stoljeću. Stoga se Kašgarijevo djelo može okarakterizirati kao zajedničko jezičko blago svih turkijskih naroda. Cilj ovoga rada jeste analizirati gramatičke i značenjske strukture denominalnoga derivacijskog sufiksa -lIk u djelu „Dîvânü Lügâti’tTürk“. Analiza gramatičkih i značenjskih struktura denominalnoga derivacijskog nastavka-lIk zasniva se
na konkretnim kontekstualnim primjerima iz enciklopedijskoga djela Mahmuda Kašgarija. Pored toga što bi trebala dati značajan doprinos proučavanju leksikografske tradicije i gramatike turkijskih jezika, jedna ovakva analiza trebala bi doprinijeti i boljem spoznavanju i razumijevanju sufiksalne tvorbe riječi u turkijskim jezicima.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
