Rad se bavi analizom socijalne tematike u pripovjednoj prozi Alije Nametka, s posebnim fokusom na idejno-poetičke postavke koje određuju njegov književni izraz. Iako se u njegovim djelima pojavljuje širok spektar motiva karakterističnih za socijalnu literaturu međuratnog perioda, pokazuje se da Nametkovo stvaralaštvo ne pripada književnoj ljevici, već se temelji na vlastitoj tradicionalističkoj i moralističko-prosvjetiteljskoj poetici. Kroz analizu odabranih pripovijetki, posebno iz zbirki Bajram žrtava, Dobri Bošnjani i Za obraz, ukazuje se na način na koji Nametak literarno oblikuje društvenu stvarnost, kao svojevrsno svjedočanstvo o urušavanju patrijarhalnog poretka, identitetskoj dezorijentaciji i tragičnim posljedicama historijskih prevrata. Rad također razmatra recepciju Nametkove proze kod savremenika, posebno autora s lijevo orijentiranim književnim svjetonazorom, te ukazuje na razlike u poimanju funkcije književnosti i pristupu socijalnoj problematici. Time se potvrđuje kompleksnost Nametkove proze i potreba za njenim nijansiranim i odgovornim književnohistorijskim vrednovanjem.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.