Monoteističke religije na direktan ili indirektan način tretiraju pitanje ljudskih prava. U gledanju na razvoj ljudskih prava u religijama ima razlike. Izvori ljudskih prava mogu se naći u hinduizmu i budizmu, konfucijanizmu, te u svetim knjigama Bibliji i Kur’anu. Jevreji, kršćani i muslimani savremenog doba pokazali su zanimanje za ljudska prava.
Muslimani su pokušali dokazati da su ljudska prava dospjela iz Kur’ana i učenja božijeg poslanika Muhammeda. Prema kršćanskom shvatanju, čovjek je izvor i cilj ljudskih prava, po njima se konkretno potvrđuje vrijednost i dostojanstvočovjeka u društvu. Ko krši ljudska prava,čini zlo ne samo čovjeku nego griješi i prema Bogu. Ljudska prava su u islamu duboko ukorijenjena u shvatanje da je Bog, izvor svih ljudskih prava. S obzirom da im je podareno porijeklo u Božanskom, nijedan vođa, vlada, skupština niti bilo koji drugi autoritet, vlast ne smije ograničiti, poništiti ili narušiti prava dodijeljena od Boga. Među ovim religijama ima sličnosti ili dodirnih tačaka, pa se u judaizmu i islamu
ubijanje ljudi stavlja na isti nivo kao i zločin protiv Boga.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.