Kao jedan od brojnih aspekata fenomena kulture, kulturna baština predstavlja dobra različitih formi, čija ja primarna odrednica funkcija naslijeđivanja određenih vrijednosti u društvu.Kulturnu baštinu mogu činiti pokretna i nepokretna kulturna dobra koja se mogu javljati u materijalnoj i nematerijalnoj formi, što čini i osnovu njenih najčešćih klasifikacija. Iako je nematerijalna kulturna baština (ICH) tokom 20. stoljeća razmatrana pojedinim konvencijama, njen današnji koncept institucionalno je ustanovljen tek 2003. godine, sa UNESCO-vom konvencijom koja se primarno fokusirala na njenu zaštitu. Turistifikacija ICH, rezultat je
također recentnijih trendova, te je značajnije razmatranje ovog procesa uveliko izostavljeno pomenutom konvencijom. Sa rastućom diverzifikacijom oblasti turizma, te razvojem turističkog interesa za kulturu i baštinu, ICH sve češće postaje dio turističke ponude, te faktor razvoja lokalnih zajednica. Ovaj process međutim, popraćen je nizom izazova, sa kojima se djelatnici u praksi sve češće susreću. Kroz analizu literature relevantne za koncepte nematerijalne kulturne baštine, kulturnog turizma, te procesa turistifikacije, ovaj rad nastojat će prikazati pomenute izazove, kao i prilike koje proces turistifikacije ICH može ponuditi kako samoj ICH, tako i njenim prakticionerima te zajednicama koje ih baštine.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
