Inkluzivni model obrazovanja djece s posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini još uvijek se smatra idealističkom i nerealnom vizijom.Međutim, ona ipak imačvrstu opravdanost kao napredna perspektiva za budućnost, perspektiva koja ne zahtijeva „specijalne uvjete“ za „specijalne osobe“, s obzirom da je osnovna škola u Bosni i Hercegovini
tretirana kao univerzalno dobro svakog djeteta i svakog pojedinca. U radu je analizirana usklađenost inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini u odnosu na istraživanja u području inkluzivnog obrazovanja, analizu zakona i pedagoških standarda, te inkluzivnu praksu u Bosni i Hercegovini. U odnosu na rezulate istraživanja zaključeno je da u Bosni i Hercegovini postoji izrazita potreba za rekonstituiranjem i razvijanjem fleksibilnih, otvorenih i odgovornih škola,
koje su dobro vođene, organizirane i kadrovski osposobljene za rad sa djecom različitih sposobnosti, kultura, jezika, a koje u centar aktivnosti postavljaju dijete i njegove sposobnosti, interese i potrebe, a ne sadržaje predefiniranog, rigidnog i prezahtjevnog nastavnog plana i programa. Sadašnja kategorizacija mora da ustupi mjesto kontekstualnoj i
dinamičnoj procjeni koja obuhvata sve faktore koji su prouzrokovali, koji karakterišu stanje djeteta s poremećajima razvoja, ispituju njegove sposobnosti, definiraju posebne potrebe, obim i kvalitet podrške i omogućavaju ostvarivanje prava na odgoj i obrazovanje bez etiketiranja i segregiranja.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
