Funkcioniranje triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini predstavlja vrlo interesantan
model pripremanja tekstova na bosanski, hrvatski i srpski jezik, te se dokumenti važni za
pravni sistem naše države objavljuju tako da svaki ima svoje tri vrlo slične verzije.ovom
radu analiziratće se dokument s nazivom Preporuke o priznavanju specifičnih oblika učenja
na bosanskome i srpskome ili Preporuke o priznavanju specifičnih vidova učenja na
hrvatskome, a cilj rada jeste da se izdvoje uočene razlike među verzijama, sagleda odnos
različite i jednake upotrebe određenih jezičkih pojava, te rasvijetli gramatička opravdanost
prikazanih razlika. Time bi se dodatno sagledao cjelokupan proces nastanka triju verzija
jednoga dokumenta, njihovo normativno uporište i vrijednost te, konačno, ukaže na put i
stranputice kojim već20-ak godina hode službeni jezici u BiH.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.
